UROÄENE MANE
Ukoliko se vaša beba rodi sa uroÄ‘enom manom ili drugim zdravstvenim problemom, njoj će možda trebati posebna nega kasnije u životu. Možda ste zabrinuti i imate puno pitanja. U redu je da se osećate tako.
UroÄ‘ene mane su zdravstvena stanja koja su prisutna pri roÄ‘enju. Ona menjaju oblik ili funkciju jednog ili više delova tela. UroÄ‘ene mane mogu izazvati probleme u opštem zdravlju, kako se telo razvija ili kako telo funkcioniše. Statistike za Kosovo nisu na raspolaganju ali vam daju predstavu o tome koliko su uobiÄajene, jedna od 33 bebe u Sjedinjenim Državama je roÄ‘ena sa uroÄ‘enom manom. Ako se isti taj procenat primeni na Kosovo, skoro 1000 beba godišnje se na Kosovu raÄ‘a sa uroÄ‘enom manom.
NauÄite o nekim najÄešÄ‡im uroÄ‘enim manama ovde; koje su to mane, kako dolazi do njih i kako se one leÄe. Ukoliko želite dobiti više informacija o manje prisutnim uroÄ‘enim manama, posetite March of Dimes.
Da li se mogu spreÄiti mane od roÄ‘enja?
Većina beba koje se raÄ‘aju sa problemima prilikom roÄ‘enja su bebe dvoje roditelja koji nemaju oÄigledne zdravstvene probleme ili faktore rizika. MeÄ‘utim, neke uroÄ‘ene mane se mogu spreÄiti. Evo kako:
Sledeće informacije o specifiÄnim defektima pri roÄ‘enju su pozajmljene od March of Dimes (prilagoÄ‘ene za Kosovo). Za više informacija o ovim i drugim defektima pri roÄ‘enju, posetite internet stranicu March of Dimes’. (na ovoj adresi http://www.marchofdimes.org/complications/birth-defects-and-health-conditions.aspx)
Spektar autistiÄnih poremećaja
Spektar autistiÄnih poremećaja (poznat i kao ASD) je poremećaj u razvoju koji može izazvati velike društvene, komunikacione i izazove u ponašanju. ASD je skoro 5 puta ÄešÄ‡i kod deÄaka nego kod devojÄica. Danas je više ljudi dijagnostifikovano sa ASD nego ikad u prošlostu. Nismo u potpunosti sigurni zašto ali može postojati nekoliko razloga, ukljuÄujući i taj da su ASD široko definisani i ljudi su svesniji o ASD tako da se sve više dece kontroliše, Äak i ona deca koja nemaju tako izražene simptome.
Kako on utiÄe na vašu bebu?
Ljudi sa ASD mogu komunicirati, reagovati i uÄiti na naÄine koji se razlikuju od većine drugih ljudi. Neki ljudi sa ASD imaju jake veštine uÄenja, razmišljanja i rešavanja problema; neki se suoÄavaju sa velikim izazovima kod ovih veština. Nekim ljudima sa ASD je potrebna pomoća u svakodnevnom životu dok je drugima potrebna manja pomoć.
Jako je važno da nauÄite znakove i simptome ASD-a i potražite pomoć za vaše dete odmah Äim posumnjate da bi moglo imati ASD. Što ranija intervencija može poboljšati razvoj vašeg deteta. Ove usluge mogu pomoći deci od roÄ‘enja do treće godine da steknu važne veštine. Usluge obuhvataju terapiju za pomoć u govoru, hodu, uÄenje veština samopomoći i interakciju sa ostalima. Proverite sa lekarom vaše bebe za dostupne usluge.
Neki od znakova i simptoma spektra autistiÄkih poremećaja su:
Kako se dijagnostifikuje?
Može biti veoma teško da se dijagnostifikuje ASD. Nema lekarskih analiza, kao što je krvna slika, kojom se proverava ASD. Lekari dijagnostifikuju ASD praćenjem ponašanja i razvoja vašeg deteta.
Deca sa ASD-om obiÄno pokazuju znakove ili simptome kada su 12 do 24 meseca stari, mada ih neka deca mogu imati ranije ili kasnije. Neka deca sa ASD-om se normalno razvijaju do 18 - 24 meseca ali onda prestanu sa razvijanjem novih veština ili izgube i veštine koje su imali do tada. Ovo se naziva regresija.
Bebe mogu pokazati znakove ASD-a pre svog prvog roÄ‘endana ukoliko imaju teška kašnjenja u razvoju. Do kašnjenja u razvoju dolazi kada vaša deca ne dostignu prekretnice u razvoju kada se to oÄekuje. Prekretnica u razvoju je veština ili aktivnost koju mnoga deca mogu uraditi u odreÄ‘enom dobu. Prekretnice ukljuÄuju: sedenje, hodanje, priÄanje, društvene veštine i veštine razmišljanja. Recite svom lekaru ukoliko vaša beba ne dostiže ove prekretnice (pritisnite ovde za smernice prema starosti). Nije retkost da zdrava beba zaostaje u nekim oblastima ili napreduje brže od ostalih. Ali bebe koje ne dostignu ove prekretnice u svom razvoju se ÄešÄ‡e prate od strane doktora.
Većina dece sa ASD-om nema probleme u dostizanju ranih prekretnica u razvoju, kao što je puzanje i hodanje na vreme. Ali mogu kasniti u drugim oblastima razvoja, kao što je komunikacija, društvene veštine i veštine ponašanja. Ukoliko vaše dete pokazuje znakove ili simptome ASD-a, to ne znaÄi uvek i da ima ASD. Deca sa ASD-om mogu imati razliÄite znakove i simptome ali i ne moraju da imaju sve znakove i simptome.
Tokom svake redovne posete lekaru, lekar vaše bebe treba pratiti da li postoje kašnjenja u razvoju ili problemi i razgovarati sa vama o zabrinutostima koje možete imati u vezi sa razvojem vaše bebe. Lekar bi trebao proveriti decu i utvrditi da li postoje problemi u razvoju u 9., 18, 24 ili 30 mesecu. Ukoliko ih ne radi automatski, možete zahtevati od vašeg lekara da uradi ove testove.
Koji su uzroci?
Ne znamo koji su uzroci ASD-a. Istraživanja pokazuju da se ASD razvija kod beba u periodu oko roÄ‘enja – pre, tokom ili ubrzo nakon. Potrebna su dodatna istraživanja a ovo su neke stvari koje mogu igrati ulogu:
Vakcine NE izazivaju spektar autistiÄkih poremećaja. Možda ste Äuli za vakcine koje sadrže thimerosal, hemijsku supstancu koja sadrži živu. Istraživanja pokazuju da thimerosal u vakcinama ne izaziva autizam. Thimerosal se više ne koristi u vakcinama osim u nekim vakcinama protiv gripe.
Da li se može spreÄiti?
U većini sluÄajeva, ASD je van bilo Äije kontrole. Iako ne možete promeniti gene, možete uraditi neke stvari koje mogu smanjiti rizik da vaša beba razvije ASD. Ali imajte na umu da je ASD kompleksno oboljenje i da još uvek postoji puno toga što ne znamo o uzrocima i spreÄavanju.
Kako se leÄi?
Ne postoji lek za ASD. Ali neka deca mogu dobro funkcionisati ukoliko poÄnu sa leÄenjem što je moguće pre. Osim rane intervencije, deci sa ASD-om može biti potrebno i dodatno leÄenje, ukljuÄujući i:
Rascep usne i nepca
Rascep usne je uroÄ‘ena mana kod koje se gornja usna bebe nije u potpunosti formirala i ima otvor. Rascep nepca je sliÄna uroÄ‘ena mana kod koje bebino nepce (krov usta) nije u potpunosti formirano i ima otvor. Ove uroÄ‘ene mane se nazivaju oralnim rascepom. Kod nekih beba postoji samo rascep usne ali većina beba ima rascep usne zajedno sa rascepom nepca. Neke bebe imaju samo rascep nepca i on se naziva izolovani rascep nepca.
Kako to utiÄe na vašu bebu?
Neke bebe sa rascepom usne imaju samo mali zarez na gornjoj usni. Druge imaju potpuni otvor ili rupu na usni koja se proteže preko gornjeg nepca i donje strane nosa. Rascep usne se može dogoditi na jednoj ili na obe strane bebine usne.
Rascep nepca može uticati na mekano nepce (meko tkivo u zadnjem delu krova usne šupljine) ili na tvrdo nepce (koštani, prednji deo krova usne šupljine). Rascep nepca se može dogoditi na jednoj ili na obe strane bebinog nepca.
Bebe i deca sa rascepom usna mogu imati:
Koji su uzroci?
Nismo sigurni koji su uzroci oralnog rascepa. Neki od mogućih uzroka su:
Da li se može spreÄiti?
Ne mogu se spreÄiti svi oralni rascepi. Ali postoje odreÄ‘ene stvari koje možete uraditi kako biste smanjili šanse da dobijete bebu sa oralnim rascepom:
Kako se leÄi?
U većini sluÄajeva, oralni rascep se može rešiti operacijom. Svaka beba je jedinstvena ali se operacija rascepa usne radi u 10. do 12. nedelji života bebe. Operacija rascepa nepca se obiÄno radi izmeÄ‘u 9. i 12. meseca starosti. Vašem detetu mogu biti potrebne dodatne operacije za popravku oralnog rascepa kako ono raste.
Da li se mogu desiti i druge urođene mane zajedno sa oralnim rascepom?
Da. Postoji oko 400 zdravstvenih stanja (nazivaju se i sindromi) koji su povezani sa oralnim rascepom. Ukoliko vaša beba ima oralni rascep, vaš lekar može detaljno proveriti da li postoje i druge uroÄ‘ene mane nakon roÄ‘enja.
Da li su oralni rascepi uobiÄajeniji u nekim porodicama?
Da. Ukoliko imate Älanove porodice sa oralnim rascepom, verovatno ćete imati veću šansu da dobijete bebu sa oralnim rascepom. Ukoliko niti vi niti vaš partner niste imali rascep ali vaša beba ima, i ukoliko vaša beba nema nijedan drugi sindrom, šanse da dobijete još jednu bebu sa rascepom su 2 do 5 od 100 (2 do 5 procenta).
Ukoliko imate porodiÄnu istoriju sa oralnim rascepom, ili ukoliko ste već imali bebu sa oralnim rascepom, možete se sastati sa savetnikom za genetiku da utvrdite kakve su šanse da dobijete bebu sa oralnim rascepom. Kako biste pronašli savetnika za genetiku, možete pitati vašeg lekara ili kontaktirati Nacionalno udruženje savetnika za genetiku.
UroÄ‘ene srÄane mane
UroÄ‘ene srÄane mane su stanja srca sa kojima se beba raÄ‘a. Ova stanja mogu uticati na oblik srca ili na naÄin na koji ono radi ili na obe stvari. UroÄ‘ene srÄane mane su najÄešÄ‡i oblik uroÄ‘enih mana. KritiÄne uroÄ‘ene srÄane mane (critical congenital heart disease, CCHD) moraju biti tretirane u prvim satima života bebe, danima ili mesecima zato što nedostatak leÄenja može biti smrtonosan. Ukoliko vaš lekar smatra da beba ima uroÄ‘enu srÄanu manu ili CCHD, može vas uputiti pedijatrijskom kardiologu. To je lekar koji leÄi bebe i decu sa srÄanim problemima.
Kako one utiÄu na vašu bebu?
Defekti na srcu mogu uticati na razliÄite delove srca vaše bebe, ukljuÄujući i:
SrÄane mane mogu uticati na protok krvi kod vaše bebe, mogu prouzrokovati da krv:
Koji su uzroci?
SrÄane mane se javljaju u ranim nedeljama trudnoće kada se srce oblikuje, Äesto pre nego što znate da ste ostali u drugom stanju. Nismo sigurno šta izaziva većinu srÄanih mana, ali ovo su stvari koje mogu imati ulogu:
Da li se može spreÄiti?
Zbog toga što nismo sigurni koji su uzroci, možete se samo nadati da ćete smanjiti šanse za uroÄ‘ene srÄane mane tako što ćete voditi brigu o svom (majÄinom) zdravstvenom stanju (kao što je gore objašnjeno), da ne pušite ili pijete pre i tokom trudnoće i izbegavate odreÄ‘ene lekove.
Kako se dijagnostifikuje?
Teške uroÄ‘ene srÄane mane se obiÄno dijagnostifikuju u trudnoći ili ubrzo nakon roÄ‘enja. Manje teži oblici srÄanih mana se obiÄno ne otkrivaju dok deca ne poodrastu.
Nakon roÄ‘enja, znaci i simptomi srÄanih mana mogu biti:
Ukoliko vaša beba pokazuje bilo koji od ovih znakova, odmah zovite doktora.
Kako se leÄi?
Postupci se razlikuju u zavisnosti od vrste i težine uroÄ‘ene srÄane mane. Mogu obuhvatiti lekove, postupke sa kateterima, operaciju i/ili transplantaciju srca. Možda će biti potrebna doživotna zdravstvena nega.
Cytomegalovirus (CMV)
Cytomegalovirus (CMV) je virus herpesa. To je velika grupa virusa koja može izazvati razliÄite bolesti i zdravstvene probleme. Većina ljudi dobije CMV u nekom delu svog života, najÄešÄ‡e u detinjstvu. CMV je veoma uobiÄajena uroÄ‘ena infekcija. UroÄ‘ena znaÄi da se radi o neÄemu sa Äime se raÄ‘ate.
Kako utiÄe na vašu bebu?
Većina beba koje se raÄ‘aju sa CMV nema ozbiljnih zdravstvenih problema zbog virusa. U stvari, 80 % beba nema nikakve simptome ili probleme izazvane infekcijom. Oko 15% njih razvija jednu ili više invaliditeta tokom prvih par godina života. Ovi invaliditeti obuhvataju gubitak sluha, intelektualnih veština (problemi sa time kako mozak radi mogu dovesti do toga da osoba ima probleme sa uÄenjem, komuniciranjem, voÄ‘enjem brige o sebi i kako se slaže sa drugima) i gubitak vida.
Kako se dijagnostifikuje?
Ukoliko ste u drugom stanju i imate CMV, možete uraditi prenatalne analize da vidite da li vaša beba ima CMV. Nakon poroÄ‘aja, lekar vaše bebe može uraditi analize bebinih teÄnosti u roku od tri nedelje nakon roÄ‘enja da proveri da li ima CMV. Većina beba koje se raÄ‘aju sa CMV Äine se zdravima. Ali oko 10% imaju znakove i simptome CMV prilikom roÄ‘enja kao što su:
Starije bebe i deca obiÄno nemaju nijedan simptom. MeÄ‘utim, neke od njih mogu imati:
Pozovite lekara vaše bebe ukoliko mislite da vaša beba može imati CMV.
Koji su uzroci?
Možete preneti CMV na vašu bebu u bilo kom periodu tokom trudnoće. Veća je verovatnoća da će izazvati probleme ukoliko se desi u ranom stadijumu trudnoće. TakoÄ‘e možete preneti CMV na bebu tokom poroÄ‘aja ili dojenja. Ukoliko vaša beba dobije virus u ovom periodu, manja je verovatnoća da će imati zdravstvene probleme nego kad dobije virus tokom trudnoće.
Da li se može spreÄiti?
Majke mogu preneti CMV virus na svoju bebu u trudnoći preko placente. To se dešava kada majka dobije infekciju po prvi put, ponovo dobije infekciju sa drugim oblikom CMV virusa ili se tokom trudnoće aktivira preÄ‘ašnja infekcija. Kako bi ograniÄila izloženost, majka može:
Kako se leÄi?
Iako većini beba ne šteti CMV; sve bebe koje se raÄ‘aju sa virusom moraju redovno raditi analize sluha i vida. Bebe koje se raÄ‘uju sa CMV-om se mogu leÄiti sa anitvirusnim lekovima. Ovi lekovi ubijaju infekcije izazvane virusom. LeÄenje se obiÄno odvija u bolnici.
Daunov sindrom
Daunov sindrom (poznat i kao trizomija 21) je, verovatno, najuÄestalije hromozomsko stanje. Hromozomsko stanje se javlja kada postoji problem sa jednim ili više hromozoma. Hromozomi su strukture koje nose gene. Geni su deo ćelija tela koje skladište uputstva kako će vaše telo da raste i da se razvija.
Mnoga deca sa Daunovim sindromom vode zdrav, aktivan život. Idu u školu, igraju sport i uživaju u društvu sa ostalima. Osoba sa Daunovim sindromom može živeti 60 godina i duže.
Za više informacija o deci sa Daunovim sindromom na Kosovu, ukljuÄujući i podršku i resurse za roditelje, kontaktirajte Down Syndrome Kosova.
Kako utiÄe na vašu bebu?
Većina beba sa Daunovim sindromom imaju razliÄite fiziÄke karakteristike, ukljuÄujući neke, ali ne sve od sledećih karakteristika:
Većina ljudi sa Daunovim sindromom su zdravi ali je nekima od njih potrebna posebna zdravstvena nega. UobiÄajeni zdravstveni problemi i problemi u razvoju kod ljudi sa Daunovim sindromom su:
Kako se dijagnostifikuje?
Tokom trudnoće možete saznati da li vaša beba ima Daunov sindrom preko redovne prenatalne nege (zdravstvena nega tokom trudnoće). Možete odluÄiti da li želite da uradite test na Daunov sindrom. Postoje dve vrste testa:
Ukoliko vaša ili porodica vašeg partnera ima istoriju Daunovog sindroma, recite vašem doktoru.
DiagnostiÄki testovi za Daunov sindrom obuhvataju: amniocentezu (ili amnio), pri Äemu se uzima malo plodove vode oko bebe u materici u 15 - 20 nedelji trudnoće; uzimanje uzoraka horionskih Äupica (Chorionic villus sampling, CVS), Äime se proverava tkivo iz placente u 10 – 13. nedelji trudnoće; i uzimanje uzorka fetalne krvi (Cordocentesis ili percutaneous umbilical cord sampling, PUBS), što obuhvata ubadanje tanke igle u venu pupÄane vrpce kako bi se uzeo mali uzorak bebine krvi u 18 – 22. nedelji trudnoće. Postoji veći rizik od pobaÄaja kod kordocentoze nego kod amniocenteze ili CVS-a tako da možete da uraditi ovaj test samo kad ostale analize nisu jasne i vaš lekar ne može potvrditi da vaša beba ima Daunov sindrom ni na jedan drugi naÄin.
Nakon roÄ‘enja, lekar vaše bebe radi fiziÄki pregled bebe kako bi proverio uobiÄajene fiziÄke karakteristike za Daunov sindrom. Kako bi potvrdio da li vaša beba ima Daunov sindrom, on šalje uzorak krvi vaše bebe u laboratoriji na analizu.
Koji su uzroci?
Svaka osoba ima 23 para hromozoma u svakoj ćeliji u telu. Za svaki par, dobijate jedan hromozom od svoje majke i jedan hromozom od svog oca. Bebe sa Daunovim sindromom imaju jednu kopiju više hromozoma 21. Ova dodatna kopija menja naÄin na koji se mozak i telo razvijaju.
Ne znamo sa sigurnošÄ‡u zašto dolazi do Daunovog sindroma. Možda zato što sperma ili jajašce koje se spajaju prilikom oplodnje imaju jedan hromozom viška. OploÄ‘enje je kada spermatozoid muškarca uÄ‘e u jajnu ćeliju žene kako bi ostala u drugom stanju. Jedini oblik Daunovog sindroma koji se može preneti sa roditelja na dete je translokacijski Daunov sindrom ali je on redak.
Godine starosti kada ste ostali u drugom stanju utiÄu na mogućnost da dobijete bebu sa Daunovim sindromom. Što ste stariji, to su veći rizici. Ukoliko ostanete u drugom stanju:
Ukoliko već imate bebu sa Daunovim sindromom, rizik da dobijete i drugu se povećava sa svakom trudnoćom. Do 40. godine, za svaku trudnoću vaše šanse da dobijete drugu bebu sa Daunovim sindromom su otprilike 1 u 100 (1 posto). Nakon 40. godine, rizik se zasniva na vašoj starosti.
Da li se može spreÄiti?
Ne postoji naÄin da se spreÄi Daunov sindrom.
Kako se leÄi?
Rano leÄenje u obliku terapije govora, radne terapije i vežbi za unapreÄ‘enje motornih veština može pomoći u poboljšanju kvaliteta života za decu sa Daunovim sindromom i pomoći im da imaju produktivan život odraslih. Za više informacija o mogućnostima za tretiranje na Kosovu, kontaktirajte Down Syndrome Kosova.
Rascep kiÄmenog studa
Defekti neuralne cevi (Neural tube defects ili NTD) su uroÄ‘ene mane vezane za mozak i kiÄmenu moždinu. Bebina neuralna cev se obiÄno razvija u mozak i kiÄmenu moždinu. PoÄinje kao mala, ravna traka koja raste u cev do kraja prvog meseca trudnoće. NTD se dogaÄ‘a kada se cev ne zatvara u potpunosti. NTD može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod beba, ukljuÄujući i smrt. Ovo su tri uobiÄajena tipa:
Kako utiÄe na vašu bebu?
Deca sa spinom bifidom mogu imati paralizovane noge i probleme sa kontrolisanjem mokraćne bešike i creva (odlazak na toalet). TakoÄ‘e, postoje blaži oblici spina bifide koji mogu izazvati manje probleme kod dece.
Bebe sa anencefalijom nemaju veći deo mozga, lobanje i skalpa i ne žive dugo nakon poroÄ‘aja, obiÄno samo par sati. Bebe u ovom stanju Äesto imaju i druge uroÄ‘ene mane na glavi i licu kao i mane na drugim delovima tela.
Kako se dijagnostifikuje?
Lekari rutinski proveravaju rezultate kod trudnica koji im mogu pomoći u identifikovanju beba koje imaju povećani rizik od NTD. Analize obuhvataju:
Ukoliko analize pokažu povećan rizik od NTD, vaš lekar vam može preporuÄiti dodatne testove, kao što je amniocenteza i detaljniji ultrazvuk lobanje i kiÄme bebe.
Koji su uzroci?
Nismo u potpunosti sigurni koji su uzroci NTD-a. Može postojati jedan ili više uzroka, ukljuÄujući:
Svako može imati bebu sa NTD. Neki više od drugih:
Da li se može spreÄiti?
Uzimanje vitamina B i folne kiseline može spreÄiti NTD. Važno je da imate dovoljno folne kiseline u telu pre trudnoće i tokom rane trudnoće, pre nego što se neuralna tuba zatvori (u Äetvrtoj nedelji trudnoće).
Uzimajte najmanje 400 mikrograma (mcg) folne kiseline svakog dana pre trudnoće i 600 – 800 mcg tokom trudnoće. Možete povećati na 1000 mcg svakog dana. Ali nemojte uzimati više od 1000 mcg osim ako se najpre ne konsultujete sa svojim lekarom.
Ukoliko ste već imali trudnoću sa NTD, potrebno vam je još više folne kiseline. Uzimajte najmanje 4000 mcg folne kiseline svakog dana, poÄevši barem jedan mesec pre poÄetka trudnoće i tokom prvog tromeseÄja trudnoće. Istraživanja pokazuju da uzimanje ove koliÄine folne kiseline u ranoj trudnoći smanjuju rizik od još jedne bebe sa NTD za oko 70%. Žene sa spinom bifidom, dijabetesom ili napadima epilepsije takoÄ‘e trebaju imati ovoliko folne kiseline svakog dana. Razgovarajte sa svojim lekarom o tome kako da uzimate ovoliko folne kiseline.
Neke namirnice sadrže ovoliko folne kiseline. Potražite reÄ „ojaÄana“ ili „obogaćena“ na etiketi sa sastavom namirnica. Namirnice koje imaju dodatu folnu kiselinu su: hleb, žitarice za doruÄak, kukuruzno brašno, brašno, testenine, i beli pirinaÄ. TakoÄ‘e možete dobiti folnu kiselinu iz nekog voća i povrća. Folne kiseline koje se prirodno nalaze u voću i povrću nazivaju se folati. Dobri izvori folata su pasulji, zeljasto povrće i sok od naranÄ‘e. Trebate jesti velike koliÄine ovih namirnica kako biste dobili dovoljnu koliÄinu folne kiseline svakog dana. ÄŒak iako jedete te koliÄine, nemojte zaboraviti da uzimate vitamine.
Kako se leÄi?
LeÄenje spine bifide zavisi od toga koliko je težak oblik. Zatvoreni oblik spine bifide (spina bifida occulta) Äesto ne zahteva leÄenje ali svi drugi oblici zahtevaju operaciju pre ili nakon poroÄ‘aja. Nažalost, operacija ne rešava stanje u potpunosti i potrebne su dodatne operacije kako bi se rešile razliÄite komplikacije. Osim toga, stalna paraliza i problemi sa mokrenjem i stolicom zahtevaju leÄenje odmah nakon poroÄ‘aja.
Nažalost, ne postoji rešenje za anencefaliju (nepotpun razvoj mozga).
Bebe sa encefalokelom obiÄno trebaju imati operaciju kako bi se delovi mozga vratili unutar lobanje i zatvorio otvor. TakoÄ‘e im može biti potrebna operacija kako bi izvukli višak teÄnosti.
Rh oboljenja
Rh oboljenje je opasan oblik anemije. Anemija se javlja kada osoba nema dovoljno zdravih crvenih krvnih zrnaca da prenosi kiseonik do ostatka tela. Rh bolest (poznata još i kao Rh neusklaÄ‘enost) se dešava kada je majÄina krv Rh negativna a bebina krv Rh pozitivna. To znaÄi da su vaša krv i krv vaše bebe neusklaÄ‘ene pa nije bezbedno da se mešaju. Ukoliko se pomešaju, telo stvara Rh antitela koja mogu, preko placente, preći iz vašeg tela u telo bebe pri Äemu napadaju i uništavaju njena crvena krvna zrnca.
Placenta raste u vašoj materici (utrobi) i snabdeva bebu hranom i kiseonikom preko pupÄane vrpce. Iako vi i vaša beba ne delite istu krv, mala koliÄina bebine krvi se može pomešati sa vašom tokom trudnoće.
Kako to utiÄe na vašu bebu?
Rh bolest može izazvati ozbiljne probleme za vašu bebu, ukljuÄujući i:
Kako se dijagnostifikuje?
Možete saznati da li ste Rh negativni preko analize krvi. Vaš doktor će uraditi analizu krvi prilikom vaše prve posete u trudnoći da utvrdi da li ste Rh negativni ili pozitivni. Ukoliko ste Rh negativni, vaš doktor će analizirati vašu krv na poÄetku trudnoće da vidi da li imate Rh antitela. Ukoliko ste Rh negativni a vaša beba je Rh pozitivna, vaš doktor može ponoviti analize u 28 nedelji trudnoće.
Koji su uzroci?
Ukoliko ste Rh negativni a vaša beba je Rh pozitivna, ona može biti pod rizikom da oboli od Rh.
Vaša beba je Rh pozitivna u zavisnosti of vaše krvi i krvi oca bebe. Evo kako to funkcioniše:
Razgovarajte sa vašim lekarom o tome da izvrši analize vaše i krvi oca bebe kako bi otkrio da li postoji rizik za bebu.
Ukoliko je to vaša prva trudnoća, vaše telo obiÄno ne proizvodi dovoljno Rh antitela koja bi naškodila vašoj bebi. Ali ako opet ostanete u drugom stanju, vaše telo proizvodi mnogo više antitela koja mogu izazvati Rh oboljenje kod vaše bebe.
Da li se može spreÄiti?
Rh bolest se može u potpunosti spreÄiti. LeÄenje tokom trudnoće može zaštititi vašu bebu i buduće trudnoće.
Rh bolest se može spreÄiti kod vaše bebe ukoliko dobijete tretman u pravo vreme. Ukoliko niste razvili antitela, vaš doktor vam može dati injekciju Rh imunoglobulina pod nazivom Rho(D) imuno-globulin (poznat pod zaštitnim imenom kao RhoGAM). RhoGAM može spreÄiti vaše telo da stvara Rh antitela tako da vaša beba i tokom budućih trudnoća neće dobiti Rh bolest. Zbog toga je jako važno da poÄinjete sa uzimanjem Rh antitela u prethodnoj trudnoći. Zbog toga je veoma važno da se redovno kotrolišete i što je moguće ranije tokom svake trudnoće.
Ukoliko ste Rh negativni, primićete RhoGAM:
Kako se leÄi?
Većina sluÄajeva Rh oboljenja se može spreÄiti. Ali ukoliko vaša beba dobije Rh oboljenje, može dobiti pomoć kako bi se spreÄili ozbiljni zdravstveni problemi.
Ukoliko vaša beba ima blagi oblik Rh oboljenja, možete nositi trudnoću do kraja. Potpuna trudnoća znaÄi da će se vaša beba roditi u periodu izmeÄ‘u 39 i 40. nedelje, 6 dana. Nakon poroÄ‘aja, vašoj bebi može biti potreban odreÄ‘eni lek a možda će trebati biti leÄena i od žutice. Ponekad je Rh oboljenje tako blago da bebi nije potrebno nikakvo leÄenje. Većina beba se u potpunosti može oporaviti od blagog oblika Rh oboljenja.
Ukoliko vaša beba razvije teži oblik Rh oboljenja i tešku anemiju pre roÄ‘enja, možda ćete se trebati poroditi pre vremena, pre predviÄ‘enog datuma za poroÄ‘aj. Možda će bebi trebati transfuzija krvi da se zamene crvena krvna zrnca koja su uništena od strane Rh antitela. Bebe mogu dobiti transfuziju krvi još dok su u utrobi najranije u 18 nedelji trudnoće; mogu dobiti i transuziju nakon roÄ‘enja.
Ukoliko vaša beba ima težak oblik žutice, hitno joj je potreban tretman kako bi se spreÄile ozbiljne komplikacije.
Category: Problemi za bebeNudimo besplatne Äasove širom Kosova na beba- ks našim centrima ( žensko zdravlje Resursni centri).
Pronađi svoj najbliži centar ovde.
Besplatni Äasovi